Vrativši se iz Beograda u Donje Agiće u Podgrmeču poslije rata vođenog u BiH u prvoj polovini posljednje decenije prošlog vijeka, Milovan Antonić, do tada novinar izbrušenog nerva za poljoprivredu, selo i ruralnu ekonomiju, željan da pomogne razvoju svog zavičaja, inicira i postaje jedan od utemeljivača „Agrojapre”, zadruge koja je preporodila ovaj kraj i o kojoj se nadaleko čulo. Jedna od najboljih poljoprivrednih zadruga u regionu, koja u sopstvenim pogonima prerađuje ono što poljoprivrednici iz dvadesetak podgrmečkih sela proizvode na svojim imanjima. U vremenu dok je on njome rukovodio, osposobljavajući i pripremajući kadrove koji će nastaviti s njenim razvojem, svoju imovinu uvećala je za 136 puta. Dovoljno je spomenuti samo pogon za proizvodnju hladno cijeđenih jestivih ulja, sušaru i hladnjaču za voće, vodenicu za proizvodnju integralnog brašna, pekaru, poljoprivrednu apoteku, benzinsku pumpu, prodavnice mješovite robe, preuređenje zadružnog doma, ustanovljenje zadružne biblioteke sa čitaonicom, zadružnog muzeja, učionice za sve vrste obuke i osposobljavanja…

Ugledni političar, društveno – politički radnik i privrednik, predsjednik Poslovodnog odbora AIPK „Bosanska Krajina” Džavid Gunić za Antonića je rekao da je „stvorio dobru, solventnu poljoprivrednu zadrugu koju ostavlja kadrovima koje je sam okupio, osposobio i predao im ‘štafetu’ uspješne Draganove zadruge”. Moglo bi se navesti još mnogo sličnih ocjena. To je konkretnije kazala Nada Nešković – Railić, diplomirani inženjer poljoprivrede, koja uspješno rukovodi Agrojaprom od  2013. godine – kada je Milovan otišao u penziju. Ona je u intervjuu datom portalu Agromenager krajem marta 2023. godine, između ostalog, govorila o njenoj saradnji sa Milovanom i njegovom pristupu u oblikovanju zadrugarstva u dolini Japre i u Republici Srpskoj. Tom prilikom direktorica „Agrojapre” kaže: „U nepunih mjesec dana po završetku Poljoprivrednog fakulteta u Banja Luci dobiti poziv da radiš u struci, u to vrijeme, bilo je da ne kažem čudo, jer se bilo kakav posao bez dobre „veze” teško nalazio. Moje „čudo” bilo je udaljeno od porodice oko 200 kilometara, od toga i 12 kilometara makadamskog puta. Probati, maksimalno se truditi na poslu, učiti i u međuvemenu tražiti nešto bolje, bila je moja misao vodilja dolaska u Donje Agiće i „Agrojapru”. Energija čovjeka koji me je zaposlio – Milovana Antonića nije ni u jednom trenutku dozvolila da imam međuvrijeme za traženje nečeg boljeg. „Mlada agronomica” – kako me je zvao Milovan – gradsko dijete, bez radnog iskustva, dobila je radne zadatke i priliku da učestvuje u pokretanju sušare za sušenje šljive, organizaciji otkupa mlijeka, vođenju rada poljoprivredne mehanizacije, ali i da bude dio studijskih putovanja u Zagreb, Novi Sad, Čačak, Arilje, Guču… I to sve u prvih šest mjeseci mog boravka u Agićima i Agrojapri.

Nakon toga, slijedila su i druga studijska putovanja, posjete sajmovima, poljoprivrednim proizvođačima, putovanja sa zadrugarima u Sloveniju, Hrvatsku, Njemačku, Austriju, Norvešku. Sve što je dolazilo bilo je kao na filmskoj traci. Zadruga je  bila uključena u projekte IOCC-a, UMCOR-a, USAID-a. Ulaskom u norveški projekat „Jaeren Produktutvikling” poljoprivrednici ovog kraja i sama zadruga bili su podržani sa oko milion maraka. Pomenuta sredstva iskorištena su za unapređenje poljoprivredne proizvodnje u Podgrmeču (nabavka steonih junica i poljoprivredne mehanizacije, farme svinja i pčelinjaci), kao i za izgradnju zadružnih pogona (uljare, vodenice, hladnjače)”.

„Kada – nastavlja Nada Nešković – Railić – kao novopečeni agronom počnete da, teško je reći, radite, više pratite ono šta radi Milovan Antonić i njegovu energiju. Od čovjeka koji je generacijski sličnih godina kao moj otac, samo onaj ko nije želio nije ni mogao da nauči. Najvrijednije od svega bila je spoznaja kako se upornošću, predanošću, istrajnošću uči i prenosi znanje. Iako novinar po zanimanju, Milovan je od rođenja u zadružnim vodama. Njegov otac, Dragan Antonić, začetnik zadrugarstva na ovom području predao je u nasleđe Milovanu zadružnu „palicu”, koju je on 2000. godine, osnivanjem zadruge „Agrojapra”, nastavio nositi na izvornim zadružnim principima, pokazujući da samo udruživanje u zadruge može na pravom kursu držati poljoprivredu i poljoprivrednog proizvođača, koristeći zadrugu kao alat za dobrobit svih, a ne samo za vlastito dobro. Istovremeno, Milovan je neumorno pisao o načinu rješavanja problema koji su se javljali u poljoprivredi, dajući konkretne primjere i nesebično dijeleći zadružna iskustva.

Kao njegov prvi, dugogodišnji saradnik mogu reći da se ne postavlja pitanje „Da li je?”, nego se zasigurno može reći, na nebrojenim primjerima, da je Milovan Antonić pokazao najbolje lice zadrugarstva vrativši vjeru u iskonsko zadrugarstvo. Vjerujem da je trag koji je ostavio u zadrugarstvu Republike Srpske a i Bosne i Hercegovine nemjerljiv.”

Ostavljajući 2013. godine, kada je kao njen direktor otišao u penziju, solidne osnove za  dalje djelovanje Zadruge, Antonić je ostavio arhivsku građi i bogatu foto-dokumentaciju: snimke objekata, proizvodnih pogona, proizvoda, ljudi na djelu…