BOGATSTVO ZDRAVLJA NA TRPEZI IZOBILJA

*Krhkim resursima u proizvodnji hrane mora se raspolagati odgovorno i dugoročno planirati razvoj temeljnih privrednih grana  *Dragocjeni prirodni proizvodi na izložbi „Tržnica zemlje“   *Široka lepeza zdrave i na prirodan način proizvedene hrane iz Podgrmeča i Potkozarja, u čemu „Agrojapra“ srećom nije usamljen primjer

Treći Terra Madre Balkan susreti održani su krajem juna ove godine u Dubrovniku. Ova značajna manifestacija međunarodnog pokreta Slow Food obilježana je konferecijom  u čijem radu je učestvovalo oko dvije stotine delagata iz jedanaest zemalja Balkana podrazumijevajući i Tursku, kao i izložbom proizvoda zdrave hrane koja predstavlja prehrambene tradicije i ruralno nasljeđe ovog regiona.

Susreti su organizovani u okviru Essedra projekta koji sufinansira Evropska komisija. Ovaj projekat je pokrenuo Slow Food u cilju osnaživanja civilnog društva, a naročito njegove sposobnosti i utjecaja na politiku i promociju održivog ruralnog razvoja. Treba još reći da je ovaj skup organizovalo udruženje Kinookus i Slow Food Dubrovnik uz podršku Međunarodnog Slow Fooda, Ministarstva poljoproivrede Republike Hrvatske, Dura – Regionalne razvojne agencije Dubrovnika, Dubrovačkoneretvanske županije i grada Dubrovnika, a u saradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku, FAO-om, organizacijom REDD i projektom „Trpeza za devet milijardi“.

Posebno su predstavljeni poljoprivredni proizvodi, kako na konferenciji tako i na izložbi, koji su prošli ili prolaze kroz faze sertifikacije kvaliteta po kriterijumima Slow Fooda ili dobijanje oznake kvaliteta proizvoda sa geografskim porijeklom, čime se otvaraju vrata za plasman na najprobirljivija evropska i svjetska tržišta. Veoma zanimljivim izlaganjima kao i pokazanim – probranim dragocjenim prirodnim proizvodima na izložbi „Tržnica zemlje“, Slow Food je, na najbolji način, skrenuo pažnju cijeloj evropskoj i svjetskoj javnosti na Balkan i njegovo bogastvo, kao što su prehrambene tradicije, ukusi hrane, bioraznolikosti, na izraženu potrebu efikasnijeg modela ruralnog organizovanja i odlučnost na očuvanju ovog bogastva.

I za najprobirljivija tržišta

Na ceremoniji otvaranja ove manifestacije jedan od uvodničara Ivo Kara – Pešić, potpredsjednik udruženja Kinookus i lider Slow Food Dubrovnik, osvrćući se na negativne trendove savremenog modela razvoja koji narušavaju sklad krajolika i onoga što je ovdašnji čovjek u tom krajoliku, velikom mukom i strpljenjem, stvorio, rekao je:

„Vrijeme svakako ne možemo vratiti unatrag, ali krhkim resursima moramo raspolagati odgovorno i moramo dugoročno planirati razvoj temeljnih privrednih grana od kojih naša zajednica živi. A turizam ne može biti jedina grana od koje živimo. Poljoprivreda, ona tradicijska, utemeljena na starim znanjima i vještinama, koja tehnološka dostignuća stavlja u svoju službu, model je ruralnog razvoja koji zagovaramo u Slow Foodu i kroz Terra Madre Balkan mrežu. Takav razvoj nije samo lijepa riječ na papiru, on funkcionira u mnogim dijelovima regije i Europe, a izvrsne primjere imamo i u našoj zemlji i cijeloj regiji.“

I doista, svi delegati Slow Food Terra Madre Balkan susreta, među kojima su bili mladi poljoprivrednici, ribari, uzgajivači, naučni radnici, stručnjaci, studenti, potrošači i drugi, na izložbi „Tržnica zemlje“, organizovanoj u istorijskom parku „Gradac“, na kojoj je tridesetak zajednica hrane predstavilo svoje proizvode, mogli su se uvjeriti u izvanredan kvalitet tradicionalnih proizvoda zdrave hrane. Pomenimo samo neke. Bio je zaista pravi užitak i čarolija vidjeti i probati čitavu lepezu: hrvatskih otočkih proizvoda, sireva i vina, sireve „Runolist“ proizvedene ispod Velebita, hladno cijeđena bundevina ulja iz Slavonske Požege, sir od mlijeka krava „buša“ ispod Biokova, bijeli luk (češnjak) iz Dalmacije, kulen iz Baranje, neretvanske mandarine, dubrovačke božićne delicije, domaći keks iz Županje; zatim proizvode Zajednice hrane Slow Food iz Trebinja, kao što su vina, sirevi, med i grah poljak; sir iz mješine, pršuti i vina iz Uduženja „Okusi Hercegovinu“ iz Mostora, džemovi iz Goražda, sirevi iz Livna; potom iz Srbije sir sa Zlatara, iriški kiseli kupus, oblačinske višnje i kupine, divlje trešnje, paprike i ajvar iz Leskovca. Posebnu pažnju posjetilaca privukli su neobični i rijetki prizvodi iz Makedonije, Bugarske, Rumunije, Grčke, Crne Gore, Albanije i Turske.

Imajući u vidu prezentovane proizvode, kao i zalaganja Slow Food pokreta za održivu i tradicionalnu poljoprivredu i njen ravnopravan tretman od strane lokalnih, državnih organa i Komisije Evropske Unije, ovo je dobra prilika i povod da bar ukratko sagledamo gdje smo mi u ovoj priči, šta činimo i šta nam valja činiti i kako vidimo Terra Madre aktivnosti iz perspektive našeg kraja – Potkozarja i Podgrmeča?

Brendovi iz Potkozarja i Podgrmeča

Da ne sjedimo samo skršenih ruku i čekamo povoljne trenutke, najbolje govori činjenica vrijedna hvale da smo gotovo prije dvije godine i zvanično formirali Slow Food Konvivijum „Potkozarje Podgrmeč“ i tako postali sastavni dio međunarodnog Slow Food pokreta. Naš Konvivijum je u startu prepoznao proizvodni koncept Poljoprivredne zadruge „Agrojapra“ iz Podgrmeča, utemeljen na principima proizvodnje zdrave hrane i tradicionalnih proizvoda kao što su integralna brašna koja se melju između dva kamena čiji točak pokreće voda rijeke Japre. Naročito su u cijeloj lepezi ovih prizvoda vrijedni pažnje brašno samljeveno od stare sorte domaćeg kukuruza, a specifičnog kvaliteta je i brašno od heljde i bundevino brašno. Od ovih proizvoda u zadružnoj pekari kao i zadružnom restoranu „Breza“ spremaju se gotovi pekarski proizvodi i peciva, ali i neka tradicionalna jela otrgnuta od zaborava, koja su već zadobila laskave ocjene turista koji dolaze u dolinu Japre.

Pomenimo još i „Agrojaprina“ hladno cijeđena ulja od sjemenki bundeve i suncokreta, kao i jabukov čips. Ovi prizvodi dobili su razna šamionska i zlatna priznanja za kvalitet na međunarodnim sajmovima, a izlagani su i na prvim susretima Terra Madre Balkana koji su prije nekoliko godina održani u Sofiji.

„Agrojapra“, srećom, nije usamljen primjer na ovom području. Naš Konvivijum nedavno je prepoznao i uključio u svoje programske aktivnosti još dva proizvođača sa područja Potkozarja. Aleksandar Banjac, prizvođač vina nedaleko od Kozarske Dubice, podigao je veliki vinograd pored kojeg je izgradio vinski podrum u tradicionalnom stilu i gotovo svakodnevno ga posjećuju turisti koji dolaze da isprobaju, uz domaće meze, razne vrste kvalitetnih vina. Još jedan proizvođač sa svojim proizvodima zablistao je punim sjajem na našem podneblju. To je Miro Krnjaić, ugledni poljoprivredni inžinjer i stučnjak za voćarstvo, koji već nekoliko godina proizvodi nadaleko poznate prirodne rakije od domaće šljive, jabuke i kruške viljamovke i to po recepturi naših starih majstora. Zato nije slučajno što su njegove prirodne rakije brendirane pod nazivom  „Hajduk Pecija“ već osvojile mnoga odličja na prestižnim međunarodnim sajmovima, u Londonu, Izraelu i drugdje.

Ovim primjerima treba dodati i kupus iz Hašana koji je po svom kvalitetu karakterističan za geografsko područje samo ovog sela ispod Grmeča. Kupus iz rodnog mjesta poznatog pisca Branka Ćopića bio je izložen prošle godine na štandu Konvivijuma „Potkozarje Podgrmeč“ na Četvrtom sajmu zadrugarstva RS koji se održava u zadružnom krugu „Agrojapre“. Podsjetimo da na ovom sajmu, poljoprivredne zadruge i proizvođači izlažu na desetine proizvoda zdrave hrane koji uglavnom imaju i svojstva Slow Food hrane: dobro, čisto i pošteno. To su, na primjer: prirodni džemovi, pekmezi i sokovi zadruge „Insieme“ iz Bratunca, paradajz i trešnje iz zadruge „Tarevci“ kod Modriče, trapist sir zadruge „Livač“ i vina zadruge „Podrumi banjalučke biskupije“, proizvodi iz prirode zadruge „Sitnica“ sa Manjače i „Obudovca“ iz Šamca, kiseli krastavci i paprike zadruge „Balatunka“ iz Bijeljine, sokovi zadruge „Zlatne kapi Potkozarja“ iz Gradiške, povrće zadruge „Vip Krajina“ iz Laktaša, koziji sir poljoprivrednika Siniše Goronje i povrće Draženke Jurić iz Donjih Agića, med i proizvodi od meda pčelara Rajka Radivojca iz Prijedora i Miloša Odžića iz Donjih Agića, kao i povrće i sadnice Rasadnika „Čulić“ iz Rudica.

Čuvati bioraznolikosti

Poslije ovih dobrih primjera iz prakse sa područja cijelog Balkana kao i iz našeg podneblja nije teško zaključiti da smo na dobrom putu očuvanja tradicionalne poljoprivrede, da svojim posebnim prizvodima koji su stopostotno prirodni doprinosimo mijenjanju postojećeg prehrambenog sistema, ali i obogaćujemo našu turističku ponudu i preduzimamo prave korake za održiv rurlni razvoj. Osim toga, mislim da je dragocjeno saznanje da se kroz sve ove pokušaje i konkretne rezultate navedenih dobrih primjera iz prakse sa područja cijelog Balkana, uljučujući i naše, proteže isprepletena nit zajedničkih vrijednosti zadružnih proizvoda i proizvoda Slow Fooda na Balkanu.

Zato, vratimo se ponovo susretima Terra Madre u Dubrovniku. S tim u vezi, pozdravljajući delegate i učestvujući u raspravi, Karlo Petrini, osnivač i predsjednik svjetskog Slow Food pokreta, rekao je:

„Za naš pokret, za Slow Food, ovo je od ogromnog strategijskog značaja, jer je ogromno bogatstvo što ga narodi Balkana imaju u svojoj baštini odnosa sa prirodom. Značajno je što ovaj skup polazi od bioraznolikosti biljnog svijeta, životnjskog svijeta i kulturnog svijeta i mudrosti miliona ljudi koji su iz onog što priroda daje uspjeli da preobraze u proizvode zdrave hrane,  u jestiv proizvod, da bi se to moglo podijeliti sa porodicom i tržištem. Međutim, ta bioraznolikost je uglavnom izgubljena, jer za posljednjih 120 godina 70 odsto bioraznolikosti nestalo je sa lica zemlje. A to znači da je ovaj prehrambeni sistem zločinački, jer ne razmišlja o zajednicama i seljacima već o zaradi tako da razara dostojanstvo seoskog svijeta povezanog sa prirodom. Industrijska ekonomija je stara 300 godina, a ekonomija seljaka 10 hiljada godina.“

„Rezultati industrijske ekonomije su katastrofalni“, nastavio je Petrini. „Gubi se plodnost tla u svakom dijelu svijeta, a humus je sve siromašniji jer već više od 100 godina u zemlju se stavlja puno hemije i zemlja je postala ovisna o hemiji. Znači, terbaće nam više godina da se zemlja regeneriše i obnovi kako bismo mogli da proizvodimo biološke proizvode koji će se prodavati u marketima, malim prodavnicama zdrave hrane i restoranima širom svijeta. Borićemo se da se naši kvalitetni proizvodi prodaju iako nisu u estetskom smislu lijepi, kao na primjer što mogu da budu krivih linija mrkva ili krompir. Zahtijevati da prizvodi budu jednakih linija i lijepi u estetskom smislu je ludilo koje se graniči sa fašističkom logikom. Zato moramo braniti bioraznolikost. U Italiji nekada, podsjetio je Petrini, breskve su bile božanstvene. Sad ih uvozimo iz SAD. Lijepe su ali bez ukusa, a naša breskva više ne postoji. Krave koje su pasle planinsku travu u Italiji davale su mlijeko od kojeg je nekad pravljen najbolji sir na svijetu. Zato se zalažemo da sačuvamo i obogatimo riznicu ukusa, da se odupremo širenju genetski modifikovanih proizvoda, da branimo bioraznolikost  i spasimo proizvode koji mogu nestati i stavimo ih u Katalog Riznice ukusa. Da bismo uspjeli u tome, neophodno je širiti mrežu pokreta Slow Fooda, povezivati se i udruživati, komunicirati i obrazovati kako da proizvedemo kvalitetan proizvod i dobru hranu“, rekao je između ostalog Karlo Petrini na skupu Terra Madre u Dubrovniku.

Na kraju, želim da podsjetim da je Karlo Petrini osnovao Slow Food prije 25 godina i da se oko ove ideje danas sabralo više od 17 miliona ljudi u svijetu, dok je zadružni pokret osnovan prije 150 godina i danas ima 750 milona zadrugara na našoj planeti. Ovi podaci govore da Slow Food i zadružni pokret na osnovu masovne slobodne inicijatove, zajedničkih vrijednosti i ciljeva sasvim sigurno prerastaju u dva planetarna pokreta otpora protiv globalno-kolonizatorskog sistema oličenih u multinacionalnim kompanijama koje, samo u cilju profita, proizvode vještačku – nezdravu hranu, čime se ugrožavaju životi miliona ljudi kao i život prirode, vazduha, tla, vode i šuma. Zato, s punim uvjerenjem mogu da zaključim da zadrugarstvo i Slow Food, kao izvorni oblici smoorganizovanja prozvođača i građana, predstavljaju temeljni koncept ekološke, ekonomske i sociokulturne održivosti planete Zemlje i čovjeka.

Milovan Antonić