PRIKAZ MONOGRAFIJE: DRAGAN ANTONIĆ – UVIJEK SA NARODOM

PRIKAZ KNJIGE - MONOGRAFIJE: DRAGAN ANTONIĆ - UVIJEK SA NARODOM

RIJETKO VIĐEN ŽIVOTNI UČINAK

Zadovoljstvo mi je da sam došao u posjed knjige Dragan Antonić uvijek sa narodom. Autori su Milovan Antonić, Ranko Preradović i Drago Todić. Riječ je o Monografiji čiji su izdavači Grafid d.o.o. Banja Luka i Poljoprivredna zadruga „Agrojapra“. Knjiga ima 260 strana, vrlo je sadržajna, dobro uređena i bogato likovno opremljena. Njen izgled je učinak autora, urednika (Ranko Pavlović), dizajnera (Zoran Sovilj), lektora (Svjetlana Tadić) i saradnika (Jovo Bajić, Nada Nešković – Railić), ali je sadržaj suštinski rezultat samo jedne osobe, Dragana Antonića.

Veći dio životnog vijeka bavio sam se poljoprivredom i zadrugarstvom. Kraće neposredno, duže u okviru odgovarajućih zadružnih instituucija i javnih glasila. Mada nisam bio u prilici upoznati ovu osebujnu ličnost, o njenom životu i stvaralaštvu uveliko se znalo. On se zadrugarstvom stalno bavio na najdjelotvorniji način, neposredno među zainteresovanim ljudima, postojećim i potencijalnim zadrugarima u Zadruzi, u selima i zaseocima. Ili s onima koji mogu pomoći ostvarivanju njegovih brojnih ideja i projekata: u agrarnim kombinatima, organima vlasti i političkim organizacijama. Svugdje je stizao. Ne znam da li je imao vremena pratiti postavke poznatih filozofa, ali je u svom radnom i životnom vijeku polazio od dvije čuvene teze: „Mi sami moramo stvarati smisao našeg sopstvenog života (Žan Pol Sartr) i „Čovjek čovjeku je nešto sveto“ (Aurelije, Ciceron, Seneka…).

Dragan Antonić je smisao svoga života našao u stalnom pomaganju ljudima i izgradnji zajedništva. Zadrugarstvo je, vjerovao je i dokazao, jedan od njegovih najuspješnijih vidova. Njegov odnos prema svakom pojedincu bio je upravo u skladu sa citiranom postavkom. Nije zazirao ni od hrabrog suprostavljanja institucijama ako je bio uvjeren da njihova gledišta nisu u interesu sela i zemljoradnika. To se nerijetko događalo u zadrugarstvu , gdje je nekadašnji politički sistem olako pristupao raznim „eksperimentima“, konkretnije reorganizacijama i transformacijama oblika organizovanja zemljoraadnika.

Nisam odolio da ne napišem kraći tekst o ovoj uspješnoj knjizi, a ne o čovjeku koji je inspirisao autore da je sačine. O tome knjiga govori. Svako njeno poglavlje ima svoju vrijedost. Mene su najviše dojmila sjećanja Draganovih savremenika. Da pomenem samo neke naslove: „Takvi se rijetko radjaju“; „Legenda Podgrmeča“; „Bio je ponos ovog kraja“; „U svakom domu bio je drag gost“; „Naš Drago – čovjek na glasu“; „Volio je ljude i ljudi su voljeli njega“; „Zaslužio je da ga pominjemo dok je Boga i naroda“ , „Utkao je zadrugu u život sela“; „Gradio nam je puteve, škole, mostove“; Mogao bih nastaviti izdašno redati iskrene utiske ljudi o ovoj ličnosti rijetko viđenog životnog učinka. Izliv emocija Draganovih savremenika, po intenzitetu i obimu, nesumnjivo govori da je riječ o čovjeku koji je bio oličenje ljudske dobrote.

Monografija, naravno, obiluje i drugim sadržajima koji pokazuju aktivizam, ljudsku veličinu i ugled Dragana Antonića. To su njegovi brojni razgovori s novinarima raznih listova i časopisa, objavljivani više godina na stranicama ovih glasila. Pa, onda, razna društvena priznanja: ordeni, diplome, plakete, zahvalnice…

Ne može se zaobići ni pominjanje Draganovog posljednjeg ispraćaja. Njega su, kako se iz knjige vidi,„s dubokom tugom i dostojanstvom ispratili mještani njegovih Agića, pitome doline rijeke Japre, bosanskonovske komune, prijatelji i poštovaoci širom Bosanske Krajine“; Tužan dokaz njegove omiljenosti.

U burnim vremenima koja nas decenijama prate, potiskuju se mnoge činjenice i sjećanja pa i na ovakve ljudske gromade. Zato objavljivanje Monografije ima izuzetan značaj. Knjiga je trajnije vrijednosti.

Ne mogu da ne pomenem još jedan vrijedan „trag“ Dragana Antonića. Ne znam koliko je to epilog genetskog naslijeđa a koliko obrazovanja i vaspitanja. Riječ je o činjenici da je njegov sin, Milovan, uporno i veoma uspješno nastavio ono što je započeo njegov otac. Radeći i sarađujući s ljudima i institucijama na Draganov način, Milovan je, sa svojim zadružnim saradnicima i zadrugarima, presudno doprinio da Poljoprivredna zadruga „Agrojapra“ izraste u istinskog putokaza zadrugarstvu u Republici Srpskoj i diljem Bosne i Hercegovine. Da je mogao birati, Dragan bi vjerovatno poželio takav pomen i izraz zahvalnosti.

Srećna je okolnost da, zahvaljujući novoj generaciji zadružnih kadrova i zadrugara, Zadruga „Agrojapra“ nastavlja svoj uspješni hod. Uspjeh je već postao njena tradicija.

U svom dugom životnom vijeku preživljavam i svjedok sam višegodišnjih tragičnih zbivanja i mučne razvojne stagnacije na ovom prostoru, bez izgleda da se pojavi „svjetlo na kraju tunela“. Neku nadu mogu donijeti samo pošteni, preduzimljivi, vrijedni, principijelni i hrabri ljudi. Nažalost, malo je takvih. Razlog više da se sa sjetom sjećamo Dragana Antonića. Bio je jedan od takvih ljudi, ljudina! Monografija će pomoći da se sačuvaju dokazi o ovom rijetko viđenom životnom učinku.

Sava Pajkić, zadružni aktivista i publicista

Dragana Karlica
22. januar 2023.

Održana promocija knjige „Dragan Antonić uvijek sa narodom”

U zadružnoj biblioteci u Donjim Agićima kod Novog Grada sinoć je predstavlјena knjiga „Dragan Antonić uvijek sa narodom”, autora Milovana Antonića.

Književnik Ranko Pavlović rekao je da je monografija likovno i grafički izuzetno uspješno opremlјena knjiga, bogato ilustrovana, posvećena jednom od najpoznatijih zadrugara u bivšoj zajedničkoj državi, prvom dobitniku Zlatne značke Saveza zadrugara Jugoslavije.

„Po povratku iz zaroblјeništva fašističke Nјemačke, provedenog u norveškim logorima, Dragan Antonić je u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata u Donjim Agićima osnovao Zemlјoradničku zadrugu „Agići” koja je za kratko vrijeme ponijela barjak najuspješnije i služila za primjer drugima. Nјen osnivač, veoma omilјen ne samo na području djelovanja Zadruge, za svoj nesebičan i predan rad na unapređenju polјoprivrede i razvoju sela ovjenčan je najvišim društvenim priznanjima”, rekao je Pavlović.

On je naveo da je nažalost, poslije Draganove smrti, Zadruga je doživjela istu sudbinu kao i SFRJ.

„Draganov sin Milovan Antonić, novinar i publicista, autor više vrlo zapaženih monografskih i stručnih knjiga, vratio se iz Beograda i na razmeđu drugog i trećeg milenijuma u Donjim Agićima i susjednim selima okupio ogroman broj polјoprivrednika i na ruševinama stare zadruge, na multietničkom području koje je i tokom građanskog rata u prvoj polovini poslјednje decenije 20. vijeka pretrpjelo velike štete, ali ga i danas krasi sloga, osnovao Polјoprivrednu zadrugu „Agrojapra” koja je za kratko vrijeme doživjela uspjeh i ugled kao i njena prethodnica. Zahvalјujući njoj, plodna dolina Japre doživjela je i dalјe doživlјava preporod”, istakao je Pavlović.

Prema njegovim riječima, monografija Milovana Antonića posvećena je njegovom ocu Draganu, ali istovremeno jednom vremenu entuzijazma i elanu lјudi koji su gradili novo društvo, stvarajući uslove za preporod sela i agrara.

Koautor djela Drago Todić rekao je da je monografija spomenik Draganu Antoniću ali i ovom kraju i razvoju plemenite lјudske djelatnosti zadrugarstvu.

„Govori o razvoju opštine a posebno je apostrofirano zadrugarstvo. Dragan Antonić bio je aktivan i u drugim oblastima a sve kako bi lјudi shvatili suštinu i značaj zadrugarstva. Milovan Antonić je uradio veliki i plemeniti posao , nastavio je rad zadruge koja i danas radi u Donjim Agićima. Nadam se da će ova knjiga doprinijeti da naučimo cijeniti lјude koji se bave zadrugarstvom”, rekao je Todić koji je uz književnika Ranka Preradovića koautor djela.

Dragan Antonić se u logoru u Norveškoj upoznao sa idejom i radom tamošnjih zadruga te je po povratku u domovinu, od 1945. godine oživio taj koncept kao polugu za povratak života i obnove u rodnim Donjim Agićima. Autor je rekao da je njegov otac Dragan Antonić preminuo 1983. godine te da je promocija održana u objektu koji je on izgradio 50-ih godina prošlog vijeka.

„Bio je čovjek sa vizijom, mnogo je radio i volio je da pomaže lјudima. Bio je odbornik sa najdužim odborničkim stažom u opštini, dugogodišnji direktor Zadruge „Agići”, predsjednik radničkog savjeta velikog kombinata AIPK Bosanska Krajina sa 20.000 zaposlenih, bio je član predsjedništva Konferencije socijalističkog saveza BiH”, naveo je Antonić.

On kaže da je njegov otac dnevno radio u prosjeku 12 časova, a nerijetko i od jutra do mraka.

„Bio je posvećen brigama lјudi i neprestanom traganju za izlazom iz siromaštva i situacije u kojoj se tada nalazila Dolina Japre, zaostalosti i nerazvijenosti. Smatrao je da svi lјudi treba da imaju krov nad glavom, dovolјno hrane i odjeće te kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. Da bi se to postiglo smatrao je da treba da napravi jaku polјoprivrednu zadrugu koja će biti pokretač razvoja”, kazao je Antonić.

On kaže da je njegov otac uspio, napravio je zadrugu koja je napredovala, imala više od 100 zaposlenih i širila djelatnost na više susjednih opština.

„Uz povolјne polјoprivredne kredite instalirane su farme , nabavlјena polјoprivredna mehanizacija i počela je masovna proizvodnja za tržište mlijeka, tovne junadi, tovnih pilića i konzumnih jaja”, navodi Antonić.

Kako je dodao, članovi zadruge i građani imali su mogućnost kreditiranja za izgradnju stambenih objekata.

„Paralelno sa za zadružnim, pokrenuo je i društveni razvoj, izgradnju škola, puteva, zadružnih domova. U Agićima su izgrađeni zadružni objekti u kojima i danas funkcioniše zadruga. U Agićima je tada izgrađena i škola te stambene zgrade”, rekao je Antonić.

Milovan Antonić je rođen 1949. godine u Donjim Agićima, studirao je sociologiju i filozofiju u Zagrebu i Beogradu. Veći dio radnog vijeka proveo je kao novinar, pišući analitičke članke i komentare o društvenim promjenama, problemima i mogućim rješenjima u razvoju sela i polјoprivrede.

Nakon minulog rata vratio se u zavičaj, gdje je na ruševinama nekadašnje Zemlјoradničke zadruge „Agići” osmislio novi vid zadružnog života i uspješno ga proveo u djelo u novoosnovanoj Polјoprivrednoj zadruzi „Agroprojara”, u koju je udružio oko 250 polјoprivrednih domaćinstava.

Bio je jedan od osnivača i direktor Zadruge od 2000. godine do 2013. godine kada odlazi u penziju. Na volonterskoj osnovi savjetnik za razvoj „Agrojapre” bio je do 2017. godine kada postaje predsjednik Skupštine zadrugara Agrojapre, koja ima 30 zaposlenih.

Autor je djela „Zapisi o lјudima i vremenu”, „Vodenice”,„Selo na klackalici”, „Stasalo novo zadrugarstvo”, „Agrojapra zadružni putokaz u Podgrmeču”, „Zadrugarstvo ima nade”, „Zadrugarstvo i zdrava hrana”.

Ranko Pavlović

IZUZETNO USPJELA PROMOCIJA

Večeras (21. januara), u Zadružnoj biblioteci Poljoprivredne zadruge „Agrojapra” u Donjim Agićima, u opštini Novi Grad, odigrao se jedan kulturni događaj, dostojan prestoničnih pozornica. Održana je promocija monografije „Dragan Antonić – uvijek sa narodom” autora Milovana Antonića. Koautori su književnik Ranko Preradović i prof. dr Drago Todić.

Likovno i grafički izuzetno uspješno opremljena knjiga, bogato ilustrovana, posvećena je jednom od najpoznatijih zadrugara u bivšoj zajedničkoj nam državi, prvom dobitniku Zlatne značke Saveza zadrugara Jugoslavije. Po povratku iz zarobljeništva fašističke Njemačke, provedenog u norveškim logorima, D. Antonić je u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata u Donjim Agićima osnovao Zemljoradničku zadrugu „Agići” koja je za kratko vrijeme ponijela barjak najuspješnije i služila za primjer drugima. Njen osnivač, veoma omiljen ne samo na području djelovanja Zadruge, za svoj nesebičan i predan rad na unapređenju poljoprivrede i razvoju sela ovjenčan je najvišim društvenim priznanjima.

Nažalost, poslije Draganove smrti, Zadruga je doživjela istu sudbinu kao i SFRJ.

Draganov sin Milovan Antonić, novinar i publicista, autor više vrlo zapaženih monografskih i stručnih knjiga, vratio se iz Beograda i na razmeđu drugog i trećeg milenijuma u Donjim Gićima i susjednim selima okupio ogroman broj poljoprivrenika i na ruševinama stare zadruge, na multietničkom području koje je i tokom građanskog rata u prvoj polovini posljednje decenije 20. vijeka pretrpjelo velike štete, ali ga i danas krasi sloga, osnovao Poljoprivrednu zadrugu „Agrojapra” koja je za kratko vrijeme doživjela uspjeh i ugled kao i njena prethodnica. Zahvaljujući njoj, plodna dolina Japre doživjela je i dalje doživljala preporod.

Monografija Milovana Antonića posvećena je njegovom ocu Draganu, ali istovremeno jednom vremenu entuzijazma i elanu ljudi koji su gradili novo društvo, stvarajući uslove za preporod sela i agrara.

A promocija knjige – kako kažu posjetioci, hvaleći i današnje rukovodstvo i napore „Agrojapre” – bila je događaj koji će se dugo pamtiti.

Riječ Milovana Antonića, autora na promociji knjige „Dragan Antonić uvijek sa narodom” u zadružnoj biblioteci u Donjim Agićima

ZADRUGA UTKANA U UKUPAN INTERES STANOVNIŠTVA

Sa zadovoljstvom i lakoćom radio sam na knjizi o mom ocu Draganu. Nije bilo teško, ali bio je to odgovoran i delikatan posao. Riječ je o, iako kratkom, ali veoma osebojnom životu i radu velikog neimara, koji je ostao u selu, a mogao je otići. Jedan je od najznamenitijih ljudi doline Japre i novske opštine.

Sreća je što sam u pisanju i uređivanju ove knjige, selekciji dokumentacije i tekstova objavljenih u novinama, kao i fotografija kojima je obogaćena monografija, imao podršku svojih prijatelja na čemu sam im veoma zahvalan. Takođe, štampanje knjige podržano je sa tri nivoa: Poljoprivredne zadruge „Agrojapra”, opštine Novi Grad i Republike,kroz Ministarstvo poljoprivrede Vlade Republike Srpske. Sve je to omogućilo da knjiga ugleda svjetlost dana u drugoj polovini pethodne godine i da, zahvaljujući tome, evo večeras u ovom objektu koji je upravo Dragan izgradio davnih 1950-tih godina, mi večeras održavamo promociju knjige o njemu, četrdeset godina nakon što se 1983. preselio u legendu. Umro je u 59. godini života u Donjim Agićima

Nesumnjivo je da ova knjiga oživljava Draganov lik, njegove korijene, život i djela koja se nemogu zaboraviti. Istovremeno ona baca snop svjetla na dobar dio istorije doline Japre, zadrugarstva i Opštine u periodu od oko pola vijeka poslije Drugog svjetskog rata.

Pojava ove knjige četiri decenije nakon smrti Dragana Antonića predstavlja donekle djelimičnu zahvalnost za njegova dobra djela koja je teško pobrojati. Potpuna zahvalnost bila bi iskazana još nekim trajnim obilježjem kao na primjer spomen pločom, nazivom ulice i slično, što bi podsjećalo na njegovo ime i prezime i njegova djela. Takva vrsta zahvalnosti značila bi plod kulture sjećanja naše sredine i našeg društva u cjelini.

Iz svega što je rečeno i napisano u knjizi očigledno je da je Dragan bio čovjek sa vizijom, čovjek koji je mislio i djelovao za opšte dobro. Zapamćen je po zaslugama za narod i državu. Bio je logoraš, a poslije Drugog svjetskog rata odbornik s najdužim odborničkim stažom u istoriji novske opštine, dugogodišnji direktor Zemljoradničke zadruge „Agići” koja je bila jedna od najboljih zadruga u bivšoj Jugoslaviji, predsjednik radničkog savjeta AIPK-a kombinata „Bosanska Krajina” u kojem je bilo zaposleno 20 000 ljudi, zatim, između ostalog, član Predsjedništva Konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda BiH.

Za četiri decenije djelovanja i bdijenja nad dolinom Japre zajedno sa ljudima različitih vjera i nacija, nije zabilježen niti jedan slučaj bilo kakvog ekstremizma. Možda je to zato što je Srbe, Bošnjake (odnosno Muslimane, kako su se tada zvali) i Hrvate prepoznavao samo kao ljude i komšije. Nisu mu smetale razlike među ljudima po vjeri i naciji. Ali, smetali su mu nerad i neodgovornost. U plamenu života u nacističkim logorima na sjeveru Norveške, izbjegavajući gotovo sigurnu smrt više puta, isklesao je ličnu hrabrost, mudrost i jak karakter i stekao moć i umjeće da kod jednog broja ljudi negativne misli i negativnu energiju pretvara u pozitivne misli i pozitivnu energiju. To mu je bilo od velike pomoći kada je po povratku u zavičaj pokretao i vodio masovne akcije na poratnoj obnovi doline Japre.

Radni dan mu je trajao, po dvanaest sati dnevno, a vrlo često od jutra do mraka. Imao je potrebu da mnogo radi i pomaže ljudima. Bio je okrenut brigama ljudi i neprekidno tragao za izlazom iz siromaštva i zaostalosti. Zastupao je interese ugroženih. Praktično se zalagao da svi treba da imaju bolji krov nad glavom, da imaju dovoljno hrane i odjeće, da imaju kvalitetniju zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. Procijenio je da se ovi ciljevi mogu ostvariti pravljenjem jake zadruge i udruživanjem ljudi u zadrugu koja će biti pokretač svih pozitivnih promjena na selu. Na sreću to se i ostvarilo. Na području djelovanaj zadruge, kako reče, Džavid Gunić, predsjednik Poslovodnog odbora „Kombinata Bosanska Krajina”, sve je odisalo istinskom saradnjom sa selom, ne samo u proizvodnji i plasmanu proizvoda, snabdijevabju širokim asortimanom, nego utkanosti i u ukupan interes stanovništva. U Draganovu zadrugu išlo se posve, po savjet, da kupiš repromaterijal, da plasiraš svoj proizvod, da kupiš šta ti treba, obezbijediš sredstva za ulaganje, da ostvariš neko pravo u opštini, daupišeš dijete u školu i dobiješ stipendiju, zaposliš i sve što znači život.

S druge strane u sardnji sa opštinom i kombinatom Dragan je u dolini Japre i Podgrmeču pokrenuo sveopšti privredni i društveni razvoj. Definisao je kratkoročne i dugoročne ciljeve – planove kao i način realizacije tih planova. Razvojni zamah Zadruge „Agići” pod njegovom upravom bio je nevjerovatan. Kontinuiranim jačanjem zadruge iz godine u godinu raslo je i zapošljavanje ljudi. Sa više od 100 zaposlenih Zadruga „Agići” je proširila svoju djelatnost na cijelo područje Podgmeča i Potkozarjanovske opštine, zatim na područje Kostajnice, Sanskog Mosta i Banije. U novoizgrađenim farmama kod svojih članova na području Podgrmeča i Potkozarja, i uz, za tadašnje uslove, masovnu nabavku poljoprivredne mehanizacije (više od sto traktora i nekoliko stotina priključaka), te primjeni savremenih agrotehničkih mjera, podržano zadružnim kreditiranjem, otpočela je proizvodnja za tržište:sirovog mlijeka, tovne junadi i živine, konzumnih jaja. Osim toga, takođe putem kreditiranja građevinskog materijala, izgrađene su nove, savremene porodične kuće sa pomoćnim objektima. Paralelno sa jačanjem Zadruge, zabilježen je dinamičan opšti društveni razvoj. U Draganovo vrijeme izgrađene su škole, brojni makadamski putevi,a prvi kilometri asfaltnog puta još davnih 1970-tih godina kroz Donje Agiće koji se i danas koristi, građeni su mostovi preko Sane i Japre, u mnogim selima zadružni domovi, zadružni objekti u Donjim Agićima u kojima danas funkcioniše Poljoprivredna zadruga „Agrojapra”, zatim ambulanta, pošta, elektrifikacija sela. Takođe, u to vrijeme izgrađene su tri stambene zgrade za prosvjetne, zadružne i zdravstvene radnike. U jednoj od njih i danas su smještene pošta i ambulanta.

Dragan je ostavio iza sebe djela trajne vrijednosti koja i danas služe stanovništvu ovog kraja.

Ostavio je provjeren dokaz da autentična zadruga u mnogim oblastima ljudske djelatnosti može da posluži kao sredstvo za izgradnju boljeg i humanijeg društva. Na kraju treba se podsjetiti i na njegovu ideju – vodilju i na neki način zakon života po kojem je zajedništvo temelj opstanka svake zadružne, seoske, opštinske i državne zajednice.

Treba reći i to da je upravo Dragan Antonić bio prvi zadrugar Bosne i Hercegovine kojem je, nakon što je ustanovljena, 1980. godine dodjeljena Zlatna plaketa Zadružnog saveza Jugoslavije u znak priznanja za izuzetan doprinos razvoju poljoprivrede, zadrugarstva i socijalističkih samoupravnih odnosa na selu.

Njegova djela ostala su kao osnova za gradnju nečeg još boljeg. Da li je to što smo gradili i gradimo na čvrstim temeljima koje nam je ostavio bolje i dostojno njegovog djela, vrijeme će prosuditi. Zadrugu „Agrojapra“ osnovali smo 2000. godine kao nastavljača Draganovog djela. Za protekle 23 godine postojanja nije nikada poslovala sa gubitkom. Mislim da je „Agrojapra” pravi primjer reafirmacije zadrugarstva, obnove poljoprivredne proizvodnje i razvoja sela.

Na samom kraju želim da se zahvalim svim saradnicima koji su pomogli da ova monografija bude što vjernije ogledalo života čovjeka koji je imao vizije i znao kako da ih ostvaruje i koji je znao da okuplja i motiviše ljude da sami sebi stvaraju uslove za bolji život. Hvala učesnicima ove promocije koji su knjigu na lijep način približili budućim čitaocima! Konačno, hvala vama, dragi posjetioci, jer sam uvjeren da ćete biti među onima koji će njegovati uspomene na mog oca, čovjeka koga su njegovi savremenici izuzetno cijenili i voljeli! Živjeli!”