ZAPISI O LJUDIMA I VREMENU
U OGLEDALU JAVNOSTI
Knjiga izabranih novinskih tekstova Zapisi o ljudima i vremenu Milovana Antonića izaziva sve veću pažnju javnosti. Čita se, o njoj se govori i piše, autoru i izdavaču stižu pisma i poruke čitalaca. Ovdje ćemo objavljivati neka zapažanja o knjizi koja – kako se čini – nikoga ne ostavlja ravnodušnim
Predstavljena knjiga Zapisi o ljudima i vremenu Srna 28.05.2017 14:47 NOVI GRAD –
U biblioteci Poljoprivredne zadruge „Agrojapra” u Donjim Agićima, kod Novog Grada, predstavljena je knjiga Milovana Antonića „Zapisi o ljudima i vremenu” objavljena u izdanju Književne zajednice „Vaso Pelagić”. Autorov pedesetogodišnji novinarski rad predstavljen je u nekoliko cjelina, „Hronika jedne opštine”, „IMT- jugoslovenski gigant kojeg više nema”, „Na krivudavoj stazi tranzicije”, „Čovjek i priroda” i „Selo na klackalici između propadanja i razvoja”. Jedan od recenzenata Drago Todić rekao je na sinoćnjoj promociji da je djelo izuzetno važno, jer obuhvata istoriju opštine Novi Grad i zapise o značajnim ličnostima. On je naveo da je posebno značajan dio koji govori o ruralnom razvoju, za koji, nažalost, u današnje vrijeme nema ni sluha ni sredstava. Književnik Ranko Pavlović, koji je takođe recenzent djela, naveo je da se autor školovao na staroj vrsti novinarstva, u vrijeme kada nije preovladavao senzacionalizam i nije se zanemarivao običan čovjek koji vrijedno radi i privređuje. „Značajno je imati ovakvu knjigu koja svjedoči, vrlo vjerno i argumentovano, o onome što se događalo”, rekao je Pavlović. On je istakao da Antonić piše srcem i umom hroniku jedne opštine, sela i ljudi Doline Japre. „Tri njegove velike ljubavi – novinarstvo, rodno selo i razvoj poljoprivrede kroz zadrugarstvo vide se u ovoj knjizi”, naglasio je Pavlović. Književnik Ranko Preradović kaže da je napisana knjiga koja će puno značiti u budućnosti. Autor je zahvalio za istinsku prijateljsku podršku Todiću, Pavloviću i Preradoviću, kao i direktoru Poljoprivredne zadruge „Agrojapra” Nadi Nešković Railić i opštini Novi Grad za materijalnu podršku. „Htio sam da napišem kakvi su razvojni interesi i potrebe sela, seljaka i zadrugarstva i kakvo je stanje i problem u ovoj oblasti, da zauzmem kritički stav koji je negativan, ali i pozitivne opservacije u sagledavanju kako se može izaći iz krize sela i zadrugarstva”, rekao je Antonić. Antonić je bio među prvim novinarima koji su skrenuli pažnju da treba voditi računa o prirodi i razvoju seoskog turizma.
El Grande Milovan
Milovan Antonić nas je počastio još jednim svojim publicističkim ostvarenjem. To je obimna knjiga njegovih novinskih napisa, svojevrsni sumar poluvjekovnog aktiviteta (Zapisi o ljudima i vremenu, Književna zajednica „Vaso Pelagić“, Banjaluka 2017). Ne, mene ovo nije iznenadilo. Navikao sam da Antonić, na širokom području svoga stvaralaštva, uvijek iskazuje svoju inovativnost i kreativnost.
Čitajući knjigu uviđam da su recenzenti temeljito rezimirali njen sadražaj i vrijednosti. Teško je tu nešto bitno dodati. Ono što mene impresionira, kada je riječ o Antoniću kao novinaru, to je njegov način komuniciranja s ljudima o kojima piše i koje intervjuiše. S njima je, utisak je, u prisnim odnosima. Uži i širi zavičaj slika i opisuje poput kakvog zaljubljenika. E, kada je na redu neka analiza, onda se drži pouzdanih činjenica. Nema tu brzopletog zaključivanja i otaljavanja posla, što je nerijetko svojstvo novinara. Tako pristupa i pri davanju brojnih prijedloga usmjerenih na razvoj poljoprivrede, zadrugarstva, revitalizaciju sela, proizvodnju zdrave hrane i dr. Njegove primjedbe na neadekvatne mjere agrarne politike i odnos društvene zajednice prema selu, nikada nisu puko nabrajanje. Praćene su ubjedljivom argumentacijom. To što se one sporo i nedovoljno prihvataju nije do predlagača nego do nadležnih organa. Ovi ili nisu dorasli da ih shvate ili su zaokupljeni drugim ciljevima i interesima, nerijetko vlastitim.
Zapisi koji su pred nama potvrđuju da se Antonić dosljedno držao načela, na koja u knjizi ukazuje, da novinarstvo treba da bude u službi čovjeka, istine, slobode i napretka. I da pristup ovom poslu mora biti otvoren, pošten i analitički. Nikada to nije bilo jednostavno. Štampa, radio i televizija nazivani su u prošlom političkom sistemu sredstvima informisanja. Zna se čija su to bila „sredstva“. Danas se ne koristi ova sintagma. Ali, nije teško uočiti da su mediji, po pravilu, i danas nečija sredstva informisanja. Zna se za koga koja novina ili televizija navija. Vjerujem da to većina slobodoumnih čitalaca i gledalaca lako prepoznaje. Čitajući zapise Milovana Antonića, starijih i najnovijih datuma, lako je zaključiti da je on pošteno i hrabro istrajavao na svojim principima. Nije dozvoljavao da mu nameću obaveze koje od njih odstupaju.
Ono što Antonića izdvaja iz kruga uspješnih novinara koji su se bavili selom i poljoprivredom, to je činjenica da je izrastao u vrlo uglednog privrednika. Novinar – privrednik! Koliko možete nabrojati ovakvih osoba u širem okruženju? Ono što je naučio o poljoprivredi i zadrugarstvu, što je propagirao u svojim tekstovima, Antonić je praktično primjenio osnivanjem Zadruge „Agrojapra“. Ova istinska zadruga postala pouzdan oslonac i realizator mnogiih Antonićevih poslovnih inicijativa, kao i potreba poljoprivrednika toga kraja. Zadruge koje slijede njen primjer na dobrom su putu. Nažalost, još ih nema mnogo. Sada na svakom „čošku“ imamo neku propalu zadrugu, što je velika antipropaganda čitavoj ideji zadrugarstva. Otuda i potreba da se putokaz iz Japre brže shvati i koristi.
I onda se Antonić „transformiše“ u zadružnog publicistu. Objavljujući nekoliko knjiga temeljito je objasnio kako se stvara prava, evropska zadruga. Dakle, novinar-privrednik, pa privrednik–publicista. Ipak, uz ono što sam ranije pomeuo, teško je odgovoriti na pitanje zašto se ova iskustva nedovoljno koriste. U Republici Srpskoj i čitavoj BiH.
Aktivizam je imanentan Antonićevoj ličnosti. Bitan i neodvojiv način njegovog života i djelovanja. Angažovani novinar, zadružni entuzijasta, ekološki aktivista, pobornik proizvodnje i korišćenja zdrave hrane, da ne nabrajam dalje.
Uobičajeno je da se ljudima koji odu „orati nebeske njive“, što bi rekao Đorđe Balašević, izdašno i sa zakašnjenjem odaju brojna priznanja. Dok su živi i u stvaralačkoj formi, uglavnom to izostaje. Nisam u stanju shvatiti uzroke ovakve navike.. To je tema za psihologe, sociologe i filozofe. E, ja bih da odstupim od te prakse i da kažem: Milovan Antonić, kada je riječ o njegovom zalaganju za razvoj sela i zadrugarstva, zaslužuje da ga oslovljavamo El Grande Milovan. Negdje sam to već usmeno rekao. Neka to ostane i zapisano. Ko ne zna o kakvom se poređenju radi može pogledati film Montevideo bog te video. Pridružujem se čestitkama povodom izdanja ove vrijedne knjige i autoru želim dobro zdravlje i nove stvaralačke domete.
Sava Pajkić, Sarajevo
ČOVJEK U PROSTORU I VREMENU
Novinar i privrednik, Milovan Antonić, predstavio je nedavno čitaocima obimno djelo (više od 400 stranica) sabranih autorizovanih novinarskih tekstova iz svog predanog višedecenijskog radnog vijeka. Iz bogatog opusa novinarsko-istraživačkog rada, autor je izdvojio i tematski objedinio tekstove koji su posredno ili direktno vezani za razvoj sela i poljoprivrede, te uglavnom tretiraju prostor novogradske opštine, odnosno autorov zavičaj. Pred čitaocima otvara se hronika jednog prostora u vremenu njegovog privrednog i kulturnog uspona i dramatičnih promjena krajem XX i početkom XXI vijeka.
Tekstovi su razvrstani u pet tematskih cjelina: Hronika jedne opštine, IMT- jugoslovenski gigant kojeg više nema, Na krivudavoj stazi tranzicije, Čovjek i priroda i Selo na klackalici između propadanja i razvoja. Ova podjela je uslovna jer svih pet poglavlja povezuje problematika privrednog razvoja ruralnog prostora, problem očuvanja životne sredine i prirodnih resursa, sagledavanje ukupnih mogućnosti razvoja i opstanka sela te briga za čovjeka. Ne zaboravljajući i cijeli radni vijek poštujući moto da novinarstvo treba biti u službi pravovremenog i objektivnog informisanja javnosti, u službi čovjeka i istine, društva i opšteg dobra i napretka, autor je birao teme, ili su možda teme pronalazile autora, te je perom i fotografskim aparatom bilježio i slikao, svjedočio o trenucima uspona, krizama, dilemama, sačuvao od zaborava, opominjao, budio savjest, kritički se osvrtao na probleme, predlagao rješenja, pokretao na akciju. Smjenjuju se teme problema razvoja sela u periodu industrijalizacije i deagrarizacije, razvoja velikog privrednog giganta IMT-a čiji je uspon obilježio modernizaciju i mehanizaciju poljoprivredne proizvodnje te zauvijek izmjenio uslove privređivanja i života na selu, izgradnje infrastrukture, brojne teme iz oblasti obrazovanja, kulture, socijalnih i drugih problema razvoja lokalne zajednice. Ovo su tekstovi koji svjedoče o snazi napisane riječi da društveno afirmiše, o novinaru koji aktivno i odgovorno učestvuje u društvenim zbivanjima, svjedočanstvo novinstvu kojem su građani vjerovali.
Milovan Antonić piše svoje tekstove ponekad kratko i sažeto kao novinarsku informaciju, zatim slikovito, s mnogo književnog dara piše reportaže čiji su likovi „mali“ ljudi teških sudbina, velike energije i srca, junaci vremena u kojem su živjeli. Njihovi životi su priče minulog vremena i dokument, podsjetnik za potomke. Time je autor nesvjesno postao hroničar jednog prostora u vremenu njegovog društvenog uspona i pada. U tekstovima posljednjeg poglavlja, koje objedinjuje niz intervjua autora s ličnostima iz kulturne, privredne i naučne sfere, aktuelizira ključne probleme razvoja društva u tranziciji i afirmiše mogućnosti poljoprivrede obrazlažuji potencijale i nudeći različite modele organizovanja ljudi i proizvodnje. Pišući kritičke osvrte za revije „Naše selo“, „Moje selo“ i „Agro planeta“, Antonić je na osnovu teorijskih spoznaja i bogatog praktičnog iskustva iznio više opservacija o savremenim problemima razvoja ruralnog prostora, ukazujući na razvojne mogućnosti, ograničenja i rizike. Posebno treba naglasiti njegov dopinos (teorijski i praktični) organizovanju seoskog zadrugarstva, jednog od osnovnih preduslova opstanka poljoprivrednih proizvođača i njihove konkuretnosti u savremanih uslovima, a time i opstanka sela.
Dok se pojedini dijelovi ove obimne svojevrsne monografije mogu čitati kao kratke novinarske crtice, većina tekstova ima karakter istraživačkog i kritičkog novinarstva snažne argumentacije. Pojedini tekstovi su primjeri dobre prakse i nude prihvatljiva rješenja određenih problema razvoja.Tekstovi o ruralnom razvoju ukazuju na autorovo široko obrazovanje, poznavanje stručne i naučne literature te savremenih trendova razvoja. Argumentovani, analitički postavljeni i aplikativni, mogu biti korisna dopuna užbeničkoj literaturi studentima poljoprivrede i sličnih obrazovnih profila. Istovremeno, pokrenuta pitanja od suštinskog su značaja za ruralni razvoj, imaju multidisciplinarni karakter i predmet su naučnih opservacija.
Knjigom Zapisi o ljudima i vremenu Milovan Antonić je pokazao da nema malih i velikih novina, malih i velikih tema, jer tajna kvalitetnog teksta je u profesionalnom novinaru. I konačno, ova knjiga nije samo dokument o drugim ljudima i vremenu, već i o samom autoru i njegovom stvaralaštvu.
Banja Luka, 17. 07. 2017. Prof. dr Mira Mandić
NOVINARSTVO, POLJOPRIVREDA I ZADRUGARSTVO U SRCU
Tekstovi sabrani i predstavljeni u najnovijoj knjizi Milovana Antonića „Zapisi o ljudima i vremenu“ imaju prevashodno dokumentarni karakter i nose u sebi duh vremena, zbog čega ova knjiga predstavlja vjerodostojno svjedočanstvo o događajima i ljudima koje zaokružuje dug vremenski period od gotovo 50 godina, čime se na nabolji način potvrđuje da se Antonić tokom cijele novinarske karijere dosljedno držao načela, na koja u uvodu knjige ukazuje, da „novinarstvo treba da bude u službi čovjeka, istine, slobode i napretka“.
Antonić je tokom duge novinarske karijere vrijedno i predano radio, te se iz tekstova koji su u knjizi predstavljeni jasno vidi da je on istovremeno učesnik, svjedok, posmatrač i izvještač koji daje dragocene podatke o mnogim pitanjima, kao što su problemi razvoja sela u periodu industrijalizacije, razvoj velikog privrednog giganta IMT-a, izgradnja infrastrukture, kao i druge brojne teme iz oblasti ruralnog razvoja, zadrugarstva, obrazovanja, kulture, socijalnih i drugih problema razvoja lokalne zajednice sa posebnim naglaskom na prostor novogradske opštine, odnosno autorov zavičaj.
Iz brojnih tekstova koji su odabrani i predstavljeni u ovoj knjizi možemo vidjeti da je Antonić tokom svog višedecenijskog rada pokazivao izuzetno zanimanje za život i probleme običnog radnika, ali i posebnu odanost selu, prostom čovjeku, poljoprivredniku i proizvođaču hrane, o kojima on piše sa mnogo ljubavi, pažnje i poštovanja. Posebna vrijednost Antonićevih tekstova je u tome što u njima možemo uočiti objektivnost u radu kakvu novinar treba da posjeduje, a u isto vrijeme i ličnu posvećenost ljudima i događajima o kojima autor piše i sa kojima razgovara. Njegovi tekstovi oslikavaju vrijeme u kojem su pisani, a ujedno i njega kao novinara, čovjeka i zaljubljenika u posao kojim se bavi. Od najranijih tekstova pa do onih poslednjih možemo uočiti čvrst stav i vjeru u svrsishodnost posla kojim se on bavi.
Posebno plijeni lakoća sa kojom se pojedini dijelovi ove knjige mogu čitati, napisani u vidu kratkih novinarskih tekstova, a koji ujedno imaju svojevrsnu težinu i odlike kvalitetnog istraživačkog novinarstva. Značajan dio ove knjige čine tekstovi o ruralnom razvoju, poljoprivredi i posebno zadrugarstvu, kojim se autor kao uspješan privrednik duže vremena i profesionalno bavi, a iz kojih možemo da vidimo koliko autor dobro poznaje problematiku o kojoj piše. Takođe, u svojim tekstovima autor argumentovano i sa velikom ozbiljnošću pristupa i davanju brojnih prijedloga usmjerenih na razvoj poljoprivrede, revitalizaciju sela, obrazovanje, zadrugarstvo, seoski turizam i proizvodnju zdrave hrane, zbog čega ovi tekstovi mogu poslužiti i kao važne smjernice svima onima koji se ovom problematikom na bilo koji način bave.
Posebno treba istaći da u ovoj knjizi Antonić vrlo profesionalno, spretno i vješto srcem ispisuje hroniku svoje opštine, sela i ljudi iz doline Japre, te da se u njoj mogu naći vrlo vrijedni tekstovi koji obuhvataju istoriju opštine Novi Grad i zapise o njenim značajnim ličnostima koje su obilježile jedno razdoblje. Zbog toga sam mišljenja da je opština Novi Grad, pa i njena šira okolina, ovom knjigom dobila jedinstvenu sliku svog kraja koja svjedoči, vrlo vjerno i argumentovano, o onome što se u jednom vremenu na tim prostorima događalo.
Bogato profesionalno i životno iskustvo učinili su da knjiga Milovana Antonića pruža zadovoljstvo čitanja, ali i brojne pouke proizašle iz autorovog bogatog znanja i višedecenijskog iskustva, zbog čega smatram da ovo dijelo nastalo nakon gotovo pedeset godina predanog novinarskog rada zaslužuje izuzetnu pažnju te ga kao takvog toplo preporučujem širokoj čitalačkoj publici.
Banja Luka, 7. 12. 2017. godine Prof. dr Vojislav Trkulja, direktor JU poljoprivredni institut Republike Srpske, Banja Luka
